Što se mijenja u ESPR-u za sektor čelika?

Što konkretno trebate učiniti

ESPR (Uredba (EU) 2024/1781) je okvirna uredba. To znači da sama uredba ne određuje skupinu proizvoda i ne postavlja zahtjeve za čelik specifično — to se događa tek putem delegiranih akata koji se donose po skupini proizvoda. Ono što ESPR jesu učini, nalazi se u članku 1: postavlja sustav pomoću kojega EU može nametnuti ekoloski dizajn, obveze informiranja i digitalni produktni pasoš gotovo svakoj fizičkoj kategoriji proizvoda koja dolazi na europsko tržište. Za sektor čelika to je promjena drugačijeg reda od uobičajenih normi i certifikacija: dolazi obveza da se informacije o proizvodima drže digitalno, strukturirano i dostupne tijekom cijelog vijeka trajanja proizvoda.

Što se od vas očekuje

Utvrditi spada li proizvod pod skupinu proizvoda

Nije svaki čelični polufabrikat automatski dobiva pasoš. To ovisi o skupinama proizvoda koje Komisija određuje u delegiranom aktu, i na kojem razini: ploča, profil, sastavni dio. Poduzeće od 10 do 100 zaposlenika koje trguje pločama, cijevima ili profilima praktički je pametno da prati po liniji proizvoda koji proizvodi sektora čelika padaju pod ESPR čim Komisija pruži jasnoću o tome. To se sada ne može utvrditi na temelju same uredbe.

Razlikovanje između polufabrikata i gotovog proizvoda

ESPR ne utječe samo na krajnje proizvode. Također polufabrikati mogu trebati pasoš, ovisno o tome kako je skupina proizvoda određena i u kojem trenutku u lancu je postavljena obveza. Za trgovinu čelikom koja preprodaje materijal građevinskom poduzeću ovo je realna točka pažnje: jesu li pasoši potrebni i za polufabrikate čelika naime određuje tko u lancu mora dostaviti podatke i tko ih samo prosljeđuje.

Prikupljanje i dostava podataka

Čim je skupina proizvoda određena, dolazi obveza da se posebni podaci o proizvodu zabilježe — pomislite na podrijetlo, sastav ili svojstva koja su relevantna za ponovno korištenje i recikliranje. U praksi to znači da proizvođač ili uvoznik čelika mora biti u stanju dostaviti te podatke onome tko sastavljapasoš. Za srednje veliko poduzeće ovo je često organizacijski zadatak: podaci koji se sada nalaze raspoređeni u internim sustavima, certifikatima i dokumentaciji dobavljača, moraju se skupiti u obliku koji je prikladan za pasoš.

Pasoš i nosaču podataka držati dostupnima

Produktni pasoš mora ostati dostupan tijekom vijeka trajanja proizvoda putem nosaća podataka, obično QR koda na ili blizu proizvoda. To nije jednokratna akcija: pasoš mora biti dostupan strankama dalje u lancu, čak i godine kasnije. Poduzeće koje obrađuje ili preprodaje čelik, time se suočava s pitanjem koliko dugo i na koji način ostaju ti podaci dostupni, i tko je za to odgovoran ako samo poduzeće ne preuzme tu ulogu.

Utvrditi tko koji podaci smije vidjeti

Nisu svi podaci u pasoši vidljivi svima. Neki podaci su namijenjeni nadzornim tijelima, drugi za sljedeću kariku u lancu, opet drugi za krajnjeg korisnika. Ovo se dodiruje pitanja koje je osjetljivo za mnoga čelična poduzeća: jesu li podatke osjetljivi za poslovnu tajnu o sastavu ili procesu moraju biti javno dostupni. Uredba predviđa slojeviti pristup, ali precizna provedba toga također proizlazi iz delegiranih akata po skupini proizvoda.

Gdje se stvari krešu u praksi

Niz situacija se u praksi stalno ponavlja kod poduzeća koja se pripremaju za produktni pasoš:

• Početi premalo vremena s krivom pretpostavkom. Poduzeće mislimo da je obveza već utvrđena za njegov proizvod, dok delegirani akt koji se tiče još nije objavljen. Investira se u sustave koji se naknadno ne poklapaju sa konačnim zahtjevima.

• Prikupljati podatke bez strukture. Poduzeće počinje prikupljati dokumentaciju o sastavu i podrijetlu, ali to čini ad hoc, bez utvrđenog formata. Kada zahtjevi postanu konkretni, rad mora biti ponovno napravljen.

• Nejasnoća između dobavljača i kupca. Trgovina čelika pretpostavlja da će proizvođač dostaviti putovnicu; proizvođač pretpostavlja da će to učiniti trgovina jer obrađuje proizvod. Nitko to unaprijed ne utvrdi.

• Zbunjenost u vezi s onim što mora biti javno. Poduzeće dijeli više podataka nego što je potrebno iz opreznosi, ili premalo, jer nije jasno koji su podaci vidljivi za koju stranu.

• Nema pažnje na dugačak rok čuvanja. Poduzeće se fokusira na trenutak prodaje, ali zaboravlja da putovnica i nositelj podataka trebaju biti dostupni tijekom godina, čak i ako se poduzeće samo prebaci na drugi sustav ili prekine s proizvodnom linijom.

Što možete zabilježiti

Čak i prije nego što je delegirana handlinga dostupna, praktično je urediti nekoliko stvari:

• Pregled po proizvodnoj liniji od kojih čeličnih polufabrikata i završnih proizvoda poduzeće stavlja na tržište, kako bi se brzo moglo utvrditi primjenjuje li se putovnica proizvoda za vlastiti čelik čim postane regulativa konkretna.
• Inventar podataka o podrijetlu, sastavu i obradi koji su već dostupni, i u kojim sustavima.
• Dogovori s dobavljačima i kupcima o tome tko dostavi koji podatak, unaprijed planirajući koji podaci trebaju biti u putovnici proizvoda od čelika.
• Bilješka o kontaktnoj osobi i postupku za ažuriranje promjena u regulativi, uključujući pitanje kada putovnica proizvoda od čelika postaje obavezna.
• Bilješka o kojim podacima poduzeće smatra poslovnom tajnom, tako da se ovaj razgovor ne javlja tek u trenutku kada se putovnica mora zaista sastaviti.

Ova priprema ne utvrđuje obveze koje još ne postoje, ali osigurava da poduzeće ne počinje od nule čim se prva delegirana handlinga za čelik objavi.