Što je digitalni produktni dokument za čelik?

Što konkretno trebate učiniti

Što se od vas očekuje

Digitalni proizvodni putovnica je, ukratko, digitalna datoteka koja je vezana uz određeni proizvod i koja sadrži podatke o tome što se nalazi u njemu, odakle dolazi i kako se može dalje obraditi ili reciklirati. Članak 9. Uredbe (EU) 2024/1781 o održivosti proizvoda (ESPR) opisuje da je putovnica dostupna preko nosača podataka — u praksi obično QR-koda — i da povezuje podatke s jedinstvenim proizvodom, skupinom proizvoda ili modelom proizvoda. Članak 10. iste uredbe razrađuje koje tehničke zahtjeve ta putovnica mora ispuniti: mora prikazati podatke točno, potpuno i ažurirano, ostati dostupna tijekom određenog razdoblja, te biti postavljena tako da različiti sudionici u lancu mogu ubaciti ili pročitati podatke.

Za čelik i druge metale to još nije konkretno definirano — ta definicija dolazi po skupini proizvoda preko delegirane uredbe, kako se objašnjava i na stranici o što je delegirani akt i zašto određuje što se mora učinitiŠto ESPR već propisuje su temeljna načela kojima takva putovnica mora zadovoljiti. Ta načela se za trgovca čelika ili obrađivača metala mogu prevesti u tri točke.

Jedna putovnica po proizvodu, ne po poduzeću

Putovnica je vezana uz proizvod ili model proizvoda, ne uz poduzeće u cjelini. Za poduzeće koje trguje ili obrađuje poluproizvode, to znači da u administraciji mora postojati povezanost između fizičke pošiljke čelika i odgovarajuće digitalne datoteke. Za limove, profile ili cijevi koji kroz prostorije prolaze u različitim sastavima i dimenzijama, to je drugačiji način registriranja nego što su uobičajeni samo brojevi serije ili narudžbe.

Nosač podataka mora biti na proizvodu ili pokraj proizvoda

Članak 9. zahtijeva fizički nosač podataka — QR-kod — koji otključava putovnicu. Za čelik koji ide od proizvođača prema trgovcu prema obrađivaču, to znači da kod mora ostati sa proizvodom, čak i ako se prerezuje, ponovno pakira ili kombinira s drugim pošiljkama. Tko ponovno prodaje limove u manjim svitcima, praktički mora pronaći način da prati nosač podataka (ili referencu na njega) s dijelom koji se isporučuje.

Podatci moraju biti ažurirani i dostupni

Članak 10. postavlja zahtjeve na točnost i dostupnost podataka tijekom vremena. Za poduzeće s deset do sto zaposlenih to često nije pitanje složenosti, već discipline: netko mora biti odgovoran za ažuriranje datoteke, i taj posao se ne zaustavlja prodajom. Točno koliko često to mora biti, ovisi o tome što će buduća delegirana uredba za čelik propisati — vidi i stranicu o koliko ažurirani podatci u putovnici moraju biti.

Gdje se stvari krešu u praksi

Nosač podataka se odvaja od proizvoda. Prilikom rezanja svitaka ili kombiniranja pošiljki različitih isporuka često se gubi pregled koji QR-kod pripada kojem komadu čelika. Bez utvrđene radne procedure za to nastaje jaz između fizičke zalihe i digitalne datoteke.

Pretpostavlja se da je putovnica isto što i postojeći certifikat. Certifikat 3.1 ili materijalni certifikat često već sadrži mnogo tehničkih podataka, ali nije digitalna proizvodni putovnica u smislu ESPR-a. Dvojica mogu dijeliti podatke, ali nisu automatski zamjenjivi — posebno jer putovnica zahtijeva fiksni tehnički oblik i dostupnost koju PDF-certifikat nema.

Mali se proizvođač misli da će izbjeći obveze. Pitanje je li poduzeće ograničenog opsega podložno obvezama nije moguće odgovoriti jednostavnom pravilom i razlikuje se ovisno o situaciji — vidi pojašnjenje na stranici je li digitalniProductPass obavezan i za mala poduzeća. Pretpostavljati da je veličina poduzeća automatski oslobađa od obveza je pretpostavka koja nije bez ostanka točna.

Čeka se dok obveza ne postane konkretna, bez mapiranja vlastitog lanca. Budući da još moraju biti utvrđeni točan datum i sadržaj — vidi kada putovnica postaje obavezna za čelik — neki podaci o primopredaji izostavljaju sve pripremne korake. Međutim, inventarizacija kojih proizvoda, dobavljača i kupaca se nalazi u lancu, rad je koji je neovisno od točnog datuma i sada se može izvršiti.

Povjerljive informacije stavljaju se u putovnicu bez razmišljanja. Nisu svi podaci koji su dostupni negdje trebali biti automatski javni u putovnici. Koju stranu koju informaciju smije vidjeti i što se u njoj smatra poslovnom tajnom, odvojena je pitanja — razmotrena na stranicama o kojem strana smije vidjeti koje informacije iz putovnice i trebaju li poslovne tajne o čeliku biti dostupne javnosti.

Što možete zabilježiti

• Pregled vrsta proizvoda i polufabrikata koje poduzeće trguje ili obrađuje, kao osnova za kasnije određivanje koje delegirane uredbe je primjenjiva.
• Postupak povezivanja nosaču podataka na šarže čelika, uključujući što se događa pri rezanju, prepakivanju ili spajanju materijala.
• Dogovori s dobavljačima o kojim informacijama pružaju i u kojem formatu, tako da se te informacije kasnije mogu obraditi u putovnici.
• Naznaka koji je dio odgovoran unutar poduzeća za ažuriranje podataka proizvoda.
• Pregled koje informacije se smatraju poslovnom tajnom i koje su namijenjene javnom ili ograničenom pregledu.
• Dokumentacija o porijeklu i sastavu čelika, kao što su postojeći certifikati materijala, kao dopuna — a ne zamjena — budućoj putovnici.

Tko već ima ove točke uređene, nalazi se u boljoj poziciji čim postane jasno koje informacije sektor specifično mora dostaviti — vidi i stranicu o koje informacije dolaze u putovnicu proizvoda čelika.