Jesam li uvoznik ili proizvođač prema ESPR-u?

Proizvođač ili uvoznik: razlika je u tome tko proizvod stavlja na tržište

Tko je registriran u EU-u i proizvodi proizvod od čelika ili željeza, pravi ga narediti ili ga pod vlastitim imenom ili robnom markom stavlja na tržište, smatra se proizvođačem. Tko proizvod donosi iz izvan EU-a i prvi ga stavlja na tržište EU-a, smatra se uvoznikom. Dakle, nije bitno tko je metalu fizički dao oblik valjanjem ili lijevanjem, već tko je odgovoran za stavljanje proizvoda na tržište: stranka koja proizvod u ime sebe stavlja na tržište EU-a nosi obveze koje s tim dolaze. Članak 27. ESPR-a opisuje što se očekuje od proizvođača, članak 29. što se očekuje od uvoznika. Oba članka polaze od stvarne uloge, a ne od izbora: poduzeće se ne naziva proizvođačem ili uvoznikom, ono je to na temelju onoga što čini s proizvodom.

Za koga je to relevantno, a za koga nije

Ta je razlika važna za poduzeća koja zapravo proizvodim ili iz zemlje izvan EU-a uvozim polufabrikate od željeza i čelika i kao prva ih stavljaju na tržište EU-a. Trgovina čelikom koja kupuje profile, ploče ili cijevi od dobavljača koji je već registriran u EU-u i te proizvode kasnije preprodaje metalnom obrađivaču u većini je slučajeva proizvođač ili uvoznik, nego distributor — treća uloga koja se u ESPR-u obrađuje posebno i ne pada pod članak 27. ili članak 29. Također, poduzeće koje čelik samo oblikuje (pilje, savija, zavarivanjem) bez da ga pod vlastitim imenom stavlja na tržište kao novi proizvod ne mora se nužno smatrati proizvođačem; to ovisi o tome je li došlo do novog proizvoda koji se nudi pod vlastitim imenom. Ovaj tekst govori o razlici proizvođač/uvoznik kako je postavljena u ESPR-u; ne govori o tome koje su konkretne zahtjeve postavljeni za pasaport proizvoda čelika i željeza — ti zahtjevi proizlaze iz odvojenoj delegirane akte koja još ne postoji.

Kada ta razlika počinje vrijediti nije još utvrđeno

Još nema fiksnog datuma kada obveze iz članka 27. i članka 29. za željezne i čelične polufabrikate zaista počinju vrijediti. Prema radnom planu Europske komisije za ESPR (2025-2030) očekuje se prva delegirana akt za tu skupinu proizvoda u 2026., a obveze koje iz nje proizlaze počinju vrijediti osamnaest mjeseci nakon objave. Na temelju toga se računa oko 2028., ali to je pretpostavka, ne obećanje: dok delegirana akt ne postoji, nema ni fiksnog datuma početka. Do tada općeobveze iz ESPR-a još ne vrijede za tu skupinu proizvoda. Čim se delegirana akt objavi, datum će biti naznačen ovdje.

Kako to u praksi odrediti

Prvo je pitanje odakle proizvod dolazi: je li proizveden u EU-u ili dolazi iz izvan EU-a na tržište EU-a? Ako je proizvodnja u EU-u, stranka koja proizvod nudi pod vlastitim imenom ili robnom markom dolazi u obzir kao proizvođač. Ako je porijeklo iz izvan EU-a, stranka koja prvi put stavlja proizvod na tržište EU-a dolazi u obzir kao uvoznik, čak i ako ta stranka sama nije proizvela proizvod. Drugo je pitanje čije je ime ili robna marka na proizvodu: poduzeće koje naloži izradu polufabrikata trećoj strani, ali ga stavlja na tržište pod vlastitim imenom, spada pod ulogu proizvođača, bez obzira na to tko je zapravo dao oblik valjanjem ili lijevanjem. Treće je pitanje tko je prva tržišna stranka u EU-u: u lancu više poduzeća u EU-u obično su samo prvi proizvođač ili uvoznik, a stranke nakon toga distributor. Tko nakon prolaska kroz ta pitanja ne prepoznaje niti jednu od tih uloga kod sebe može provjeriti je li uloga distributora primjenjiva; ta uloga ima druge obveze koje nisu obrađene ovdje.

Na čemu je ovo osnovano: članak 27 i članak 29 ESPR-a

Razlika između proizvođača i uvoznika izravno slijedi iz koncepta ESPR-a: članak 27 opisuje obveze proizvođača, članak 29 obveze uvoznika. Oba članka strukturirana su oko stvarne radnje stavljanja na tržište, a ne oko same fizičke proizvodnje. To je razlog što se tvrtka koja naručuje proizvodnju, ali sama stavlja proizvod na tržište, smatra proizvodačem, i što se tvrtka koja ponovno prodaje proizvod koji se već trguje unutar EU-a nalazi izvan oba članka.

Tko želi provjeriti koja se uloga primjenjuje na vlastitu poslovnu djelatnost, može konzultirati tekst članka 27 i članka 29 Uredbe (EU) 2024/1781 putem izvora koji je naveden u nastavku, te svoju situaciju provjeri prema pitanjima iz ovog dijela: odakle dolazi proizvod, čije je ime na njemu, i tko ga prvi stavlja na tržište u EU-u.

Na čemu je ovo temeljeno

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex. Pozivamo se po tvrdnji; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno trebate učiniti

ESPR čini jasno razlikovanje između proizvođača i uvoznika, a to razlikovanje određuje koje obveze se primjenjuju. Obe uloge se suočavaju s proizvodnim pasošem, ali priroda obveza se razlikuje. Za trgovačko poduzeće koje nabavlja čelik iz Turske, Indije ili Kine i prodaje ga u EU, pitanje "šta sam ja zapravo" nije samo kozmetičko — određuje cijeli nastavak.

Proizvođač je prema članku 27. ESPR-a osoba koja proizvodi proizvod, ili ga naručuje da se projektira ili proizvede, i na tržištu ga plasira pod vlastitim imenom ili markom. Uvoznik je prema članku 29. osoba koja proizvod iz zemlje izvan EU uvozi na tržište EU-a. Osoba koja obavlja obe uloge — na primjer, nalaže se valjanje čelika u tvornici izvan EU-a, a zatim ga plasira na tržištu pod vlastitom markom — trebala bi biti oprezna da premalo brzo donese zaključak o razlikovanju na osnovi "tko to fizički pravi", već na osnovi tko to pod kojim imenom plasira na tržište. Potonje se tiče pitanja Prodajem čelik pod svojom markom — koje sam obveze dobio?jer i trgovačko poduzeće koje ne proizvodi čelik može se putem načina plasiranja na tržište naći u ulozi proizvođača.

Što se od vas očekuje

Ako ste proizvođač: osigurajte usklađenost proizvoda s zahtjevima

Članak 27. ESPR-a stavlja odgovornost za sadržaj proizvodnog pasoša na proizvođača. To znači da proizvođač jamči točnost podataka koji se u njega unose: sastav, podrijetlo, tehnička svojstva i ostatak onoga što će primjenjivi delegirani propis za čelik zahtijevati. Za proizvođača čelika sa 10 do 100 zaposlenih, to praktički znači da podaci koji već postoje na različitim mjestima u poduzeću — u certifikatu kvalitete, u radnom nalogu, u ERP-sustavu — moraju biti prikupljeni na strukturirani način, u obliku koji je čitljiv strojem i može se povezati s QR-kodom. To je prije svega pitanje kvalitete podataka negoli pravnog pitanja.

Ako ste uvoznik: provjerite prije nego što plasirirate na tržište

Članak 29. ESPR-a postavlja uvozniku drugačiju vrstu obveze: ne sastavljanje pasoša, već provjera je li proizvođač izvan EU-a to već učinio, te je li pasošs u skladu sa zahtjevima prije nego što proizvod uđe na tržište EU-a. Za trgovačko poduzeće koje uvozi čelik, to znači da u procesu nabave mora postojati trenutak u kojem se to provjerava — ne naknadno, kada je proizvod već prosljeđen dalje. Tko se suočava s tim jer dobavljač izvan EU-a sam ne dostavi pasošs, nalazi više uporišta kod Moj proizvođač nalazi se izvan Europske unije — tko tada uređuje proizvodni putovnicu?.

Ako ste uvoznik: čuvajte i proslijedite podatke proizvođača

Pored kontrolne dužnosti, članak 29. uvozniku nameće i obvezu čuvanja i obvezu proslijeđivanja: podaci i dokumentacija koje je dostavio proizvođač moraju ostati dostupni nadzornim tijelima i moraju pratiti proizvod kroz lanac distribucije. Za poduzeće ove veličine, to je često pitanje formiranja spisa: po pošiljci, po proizvodnoj seriji, bilježiti što je primljeno i od koga.

Obe uloge: znajte kada se uloga mijenja

Poduzeće koje samo obrađuje čelik i istovremeno preprodaje čelik koji su proizvedli drugi, može po liniji proizvoda biti u drugačijoj ulozi. To nije teorijsko pitanje: određuje je li poduzeće za određenu seriju proizvođač (članak 27.) ili uvoznik (članak 29.), s različitim obvezama po seriji. Poduzeća koja su neodlučna oko svoje pozicije u lancu, takođe i prema posredniku, mogu se okrenuti Tko je odgovoran za produktni dokument čelika?.

Gdje se stvari krešu u praksi

Trgovačko poduzeće koje nabavlja čelik od tvornice izvan EU-a i plasira ga pod vlastitom marknom, ponekad pretpostavlja da je "jednostavno uvoznik", dok plasiranje pod vlastitom markom upravo donosi karakteristike uloge proizvođača. To dovodi do nejasnoće o tome tko koji podatke treba dostavio.

Druga situacija: uvoznik prima od tvornice izvan EU-a certifikat kvalitete, ali ne strukturirani proizvodni pas, i krivo pretpostavlja da je certifikat dovoljan. Nadzorna zadaća iz članka 29 zahtijeva nešto drugačije od provjere certifikata kvalitete.

Treća situacija: poduzeće kupuje polufabrikate od europskog posrednika, koji se pak nabavlja izvan EU-a, i pretpostavlja da su obveze već preuzetne kod tog posrednika. Tko točno koju ulogu ima u lancu ovisi o tome tko proizvod gdje i pod kojim nazivom stavlja na tržište EU-a — ne o tome tko ga prvi nabavlja. To pitanje također dotakuje položaj samoga posrednika, vidi Koje obveze ima distributor ili trgovac čelika?.

Četvrta situacija: poduzeće prodaje preko vlastite web-trgovine ili kroz tržnicu drugim EU-zemljama, i ne smatra se "uvoznikom" jer je proizvod već bio uskladišten u EU-u. Pri prekograničnoj prodaji unutar EU-a uloga uvoznika obično se ne javlja na isti način kao pri uvozu izvan EU-a, ali pitanje koju ulogu donosi prodajni kanal vraća se i ovdje — vidi i Što produktni dokument znači ako čelik prodajem putem online tržnice?.

Peta situacija: interno se pitanje "jesmo li tvornica ili uvoznik" tretira kao jednokratna pravna kvalifikacija, dok poduzeće s različitim obrascem nabave to pitanje zapravo mora postavljati iznova po liniji proizvoda ili po dobavljaču.

Što možete zabilježiti

Pregled po liniji proizvoda ili dobavljaču uloge koju poduzeće u njoj ima: tvornica prema članku 27, ili uvoznik prema članku 29 ESPR-a.
Fiksna kontrolna točka u procesu nabave na kojoj se utvrđuje je li dobavljač izvan EU-a već dostavio proizvodni pas, te je li on potpun.
Dosje po pošiljci ili seriji s dokumentacijom primljenom od tvornice izvan EU-a, uključujući datum primitka i kontaktne podatke tvornice.
Interna dogovora o tome tko je unutar poduzeća odgovoran za procjenu uloge kod novih dobavljača ili novih prodajnih konstruktivnih rješenja (vlastiti brend, tržnica, dalja prodaja).
Fiksni format za bilježenje podataka koje dostavi tvornica, tako da su ti podaci upotrebljivi i za sastavljanje samoga pasa.

Poduzeća koja se pitaju je li to interno moguće organizirati ili bi bilo bolje outsourcirati nalaze osnovu za to kod Trebam li dodatno osoblje za produktni pasport ili mogu to outsourcirati?.

Ovo nije pravni savjet. Ova stranica daje opće informacije o regulaciji na koju se ova platforma odnosi. Ne poznajemo vašu situaciju. Ako ste u nedoumici u vezi sa svojom situacijom, konzultirajte se s odvjetnikom ili nadležnim nadzornim tijelom.

Napisano s AI-om na osnovi izvora gore navedenih, provjereno od strane čovjeka 2026-08-22. Nešto nije u redu? Javite nam — ispravke imaju prioritet.