Kako mogu dokazati CO2 emisije po toni čelika?

CBAM se već broji, digitalno putovnica proizvoda još ne

Prikaz CO₂-emisija po toni čelika odvija se kroz dva odvojena kolosijeka, a koji je kolosijek primjenjiv ovisi o tome što se događa sa čelikom. Tko uvozi željezo ili čelik iz zemlje izvan EU, suočava se s mehanizmom granične korekcije ugljika (CBAM, Uredba (EU) 2023/956): u njoj je već sadržana obveza da se ugrađene emisije po toni izračunaju i prijave, prema metodi predviđenoj tom uredbom. Tko trguje čelikom unutar EU ili ga obrađuje i trebao bi pružiti digitalno putovnicu proizvoda prema ESPR, čeka drugačiju metodu: onu za samu putovnicu proizvoda, koja se po grupi proizvoda mora još utvrditi delegiranom uredbom (članak 39 Uredbe (EU) 2024/1781). Dakle, ne postoji zajednička metoda izračunavanja koja bi za oba svrhe istovremeno funkcionirala — CBAM-izračun nije automatski prikladan ili dovoljan za putovnicu proizvoda, i obrnuto.

Za koga se to primjenjuje, a za koga ne

CBAM se odnosi na uvoznika: osoba koja uvozi željezo, čelik ili određene izvedene proizvode izvan EU u Uniju je osoba na koju se odnosi obveza izvještavanja o ugrađenim emisijama. Uredba se fokusira na tu carinsku radnju, a ne na čelik koji je već proizveden unutar EU ili koji unutar EU mijenja vlasnika bez prelaska granice izvan Unije. Za trgovce čelikom, metal-obrađivače i građevinska poduzeća koja nabavljaju unutar EU, CBAM dakle u pravilu nije relevantni okvir za njihovu vlastitu nabavku — osim ako nisu sami uvoznici.

Digitalna putovnica proizvoda prema ESPR funkcionira obrnuto: ta putovnica odnosi se na sam proizvod, bez obzira gdje je proizveden, i namijenjena je da učini dostupnim podatke o, između ostalog, zaštiti okoliša tijekom životnog vijeka proizvoda za cijeli lanac — proizvođač, trgovac, obraditelj i krajnjeg korisnika. Postoji li i kako će CO₂-emisije po toni biti obavezno uključene u nju, i prema kojoj metodi izračunavanja, još nije određeno; to će biti vidljivo tek iz delegirane uredbe za skupinu proizvoda željezo i čelik.

CBAM se već provodi, metoda za putovnicu proizvoda još ne

Za CBAM vrijedi da obveza izračunavanja i izvještavanja o ugrađenim emisijama već proizlazi iz same uredbe; precizna pravila izračunavanja su u njoj razrađena. Za digitalnu putovnicu proizvoda željeza i čelika prema ESPR to je drugačije: članak 39 određuje da se metode ispitivanja, mjerenja i izračunavanja utvrđuju po grupi proizvoda, a za željezo i čelik ta delegirana uredba još ne postoji. Dok se ta uredba ne objavi, za putovnicu proizvoda ne postoji propisana metoda za prikaz CO₂ po toni — što ne znači da se ništa ne može učiniti, ali znači da nedostaje obavezna, usklađena metoda za putovnicu proizvoda. Čim se ta uredba pojavi, datum i sadržaj su ažurirani na toj platformi.

Kako se to u praksi provodi

Tko se suočava s uvozom željeza ili čelika izvan EU, prvo pogledava samu CBAM-uredbu: u njoj je navedeno koje kodove robe obuhvaća ta regulacija i koju metodu izračunavanja ugrađenih emisija treba pratiti. To je kolosijek gdje već postoje konkretne obveze.

Tko trguje čelikom ili ga obrađuje unutar EU-a i priprema se za digitalno produktno putovnicu, pametno će inventarizirati koje CO₂-podatke već ima na raspolaganju — primjerice od proizvođača, iz postojećih izjava o zaštiti okoliša ili iz CBAM-podataka ako ih ima jer je čelik uvezen. Ti podaci kasnije mogu poslužiti kao osnova, iako konačna metoda obračuna za putovnicu još nije određena. Nema smisla sada neku metodu označiti kao konačnu, jer delegirana uredba tu metodu može utvrditi na način koji se razlikuje od onoga što je sada uobičajeno. Ono što ima smisla jest redovito čuvati podatke koji postoje, tako da se tijekom objave metode mogu brzo pretvoriti u ono što putovnica zahtijeva.

Osnova: CBAM-uredba i članak 39 ESPR-a

Obveza da se ugnježđene emisije po toni obračunaju tijekom uvoza čelika i stalni slijedi iz Uredbe (EU) 2023/956, mehanizma graničnog korekcije ugljika. Obveza da se za svaku skupinu proizvoda utvrdi metoda ispitivanja, mjerenja i obračuna za digitalno produktno putovnicu slijedi iz članka 39 Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR). Za čelik i čelične proizvode ta posljednja metoda još nije objavljena; CBAM-metoda je već uključena u samu uredbu.

Tko se već sada bavi CO₂-izvještavanjem za čelik kroz uvoz, konzultira CBAM-uredbu za primjenjiva pravila obračuna. Tko se priprema za digitalno produktno putovnicu, pregledano čuva postojeće CO₂-podatke i čeka delegiranu uredbu — ova će se stranica ažurirati čim bude dostupna.

Na čemu je ovo temeljeno

Sama uredba dostupna je na EUR-Lex. Pozivamo se po tvrdnji; ne trebate nam vjerovati.

Što konkretno trebate učiniti

Emisije CO₂ po toni čelika jedan je od brojeva s kojima se poduzetnici u trgovini čelikom najčešće susreću: svi znaju da će se taj broj jednog dana postati stalni dio proizvodnoga putovnice, ali metoda izračunavanja koja ide uz njega još nije utvrđena. Ono što se sadržajno već događa je CBAM: prilikom uvoza čelika iz zemalja izvan EU emisije CO₂ po toni već se traže i izračunavaju, premda za drugačiju svrhu nego što je proizvodni putovnica. Te dvije linije — CBAM sada, putovnica kasnije — dijelom se odvijaju paralelno i upravo tu nastaje zbunjenost.

Što se od vas očekuje

Dostaviti CO₂-podatke prilikom uvoza (CBAM)

Za čelik koji se uvozi izvan EU, prema Uredbi (EU) 2023/956 (CBAM) emisije CO₂ koje su otpuštene tijekom proizvodnje prijavljuju se i na kraju se financijski izračunavaju. Za poduzeće s 10 do 100 zaposlenih koji uvozi čelik, to u praksi znači da se od dobavljača izvan EU traže podaci o uključenim emisijama, te da se ti podaci bilježe po pošiljci. To je odvojeno od proizvodnoga putovnice: CBAM je trgovinski instrument na granici, putovnica je nosač proizvodnoga podatka koji putuje sa čelikom. Što CBAM znači za uvoz čelika je zato posebno pitanje, koje se doticanja istih temeljnih brojeva.

Pratiti metodu izračunavanja čim se utvrdi

Za sam proizvodni putovnica vrijedi, na temelju članka 39. ESPR-a (Uredbe (EU) 2024/1781), da se vrijednosti kao što su emisije CO₂ po toni utvrđuju prema provjeri, mjerenju ili metodi izračunavanja koju Europska komisija utvrdi po skupini proizvoda. Za čelik ta metoda još nije dostupna. To ne znači da nema ničega za učiniti: znači da je razumno da se poduzeće sada već informira koje podatke oblikuje temelj takva izračunavanja, kako ih ne bi trebalo naknadno rekonstruirati. Razmislite o udjelu otpada, vrsti pećnog postupka, podrijetlu energije. Tko sada već bilježi udio otpada u taljenju, kasnije ima važan dio računskog posla već gotov, jer je udio otpada u većini poznatih CO₂-metodika za čelik ključna varijabla.

Razlikovati opsege 1, 2 i 3

Čak i bez utvrđene metode praktično je vrijedno razlikovati emisije samoga proizvodnog postupka (opsegi 1 i 2) od emisija koje se već nalaze u kupljenom čeliku ili rudači (opseg 3). Za polufabrikate koji se dalje obrađuju, posebno je važno pitanje koliko CO₂-opterećenja već sadrži kupljeni materijal. To se nadovezuje na pitanje je li podrijetlo rudače bilježeno u putovnici, jer podrijetlo sirovine često je odlučujuće za CO₂-profil — rudača iz visokopeć process drugačije je strukturirana nego otpad u elektropećima.

Čuvati podatke za potkrepljivanje do izvora

Koja god metoda izračunavanja da bude, temeljni brojevi moraju dokazivo odakle dolaziti: iz računa za energiju, iz bilježenja postupka, iz izjave dobavljača. CO₂-broj koji se ne može pratiti do izvora nije u praksi održiv čim ga postavi neki klijent ili nadzorni organ.

Gdje se stvari krešu u praksi

Nekoliko situacija se vraća kod poduzeća koja se bave ovom temom:

CBAM-brojeve se miješaju s putovničnim brojevima. Uvoznik misli da je CO₂-podatak dan za CBAM automatski vrijedi i za proizvodni putovnica. Obim i svrha obaju propisa razlikuju se, a metoda izračunavanja za putovnicu još nije utvrđena — direktno preuzimanje CBAM-broja može kasnije voditi do pogrešne procjene.
Koristi se prosječan broj umjesto broja po pošiljci ili seriji. Prosječna vrijednost CO₂ tijekom cijele godišnje proizvodnje malo govori o jednoj specifičnoj svitku ili šipki čelika, dok putovnica kasnije očekuje upravo podatke po proizvodu ili seriji.
Udio otpada se ne bilježi zasebno. Budući da otpad ima veliki utjecaj na emisije CO₂ po toni, nedostajuća ili netačna registracija udjela otpada jedan je od najčešćih nedostataka u datoteci.
Dobavljači izvan EU ne dostavljaju temeljne podatke. Prilikom uvoza ponekad se prima samo završni broj bez obrazloženja. Čim se taj broj provjeri, nema čega da se osloni.
Čeka se dok metoda ne bude dostupna prije nego što se nešto zabilježi. Budući da delegirani akt nije objavljen, neki se subjekti osjetljivi odgađaju svu registraciju. To znači da temeljni podaci od prije tog datuma nedostaju čim će metoda biti na snazi.

Što možete zabilježiti

Pregled po pošiljci CO₂ podataka koji su navedeni za CBAM, uključujući temeljni izvor dobavljača.
Registracija udjela otpada po taljenju ili seriji, koja se može kombinirati sa zabilježenjem udjela otpada čelika u taljenju.
Datoteka po dobavljaču s vrstom proizvodnog procesa (visokih peći, elektrolučnih peći) i, ako je poznato, izvorom energije.
Računi ili registracije potrošnje energije po proizvodnoj liniji, kao obrazloženje za budući izračun.
Napomena uz svaku seriju o podrijetlu sirove tvari, u skladu sa zabilježenjem podrijetla željeza.
Dnevnik promjena u proizvodnom procesu ili izvoru energije, tako da se CO₂ brojevi mogu posteriormente povezati s odgovarajućim razdobljem.

Čim Europska komisija objavi delegirani akt za čelik prema članku 39 ESPR-a, metoda izračunavanja i datum primjene objavljuju se ovdje.

Ovo nije pravni savjet. Ova stranica daje opće informacije o regulaciji na koju se ova platforma odnosi. Ne poznajemo vašu situaciju. Ako ste u nedoumici u vezi sa svojom situacijom, konzultirajte se s odvjetnikom ili nadležnim nadzornim tijelom.

Napisano s AI-om na osnovi izvora gore navedenih, provjereno od strane čovjeka 2026-08-22. Nešto nije u redu? Javite nam — ispravke imaju prioritet.