Prema kojoj metodi trebam mjeriti vrijednosti za dokument?

Što konkretno trebate učiniti

Što se od vas očekuje

ESPR regulira u članku 39 da vrijednosti korištene za digitalni proizvodni dokument moraju biti temeljene na metodama testiranja, mjerenja ili izračunavanja koje su pouzdane, točne i ponovljive. To nije samostalna zahtjev: članak 39 radi zajedno s člancima 5 do 7, u kojima se navode koje se zahtjeve za funkcionalnost i informacije po skupini proizvoda utvrđuju. Za čelik i druge željezne proizvode, te se metode razrađuju putem delegiranih akata po skupini proizvoda — specifična metoda za čelik još nije dostupna.

Metoda mora biti pouzdana, točna i ponovljiva

U praksi to znači da poduzeće od 10 do 100 zaposlenih ne smije jednostavno primjenjivati vlastitu metodu izračunavanja i predstavljati je kao konačnu. Uredba zahtijeva metodu koju bi drugo poduzeće, s istom sirovinom i istim procesom, moglo primijeniti na sličan rezultat. Za obrađivača metala koji, primjerice, navodi udio otpada u taljenju ili izračunava CO2 emisije po toni čelika, to je razlog da se ne oslanja na interni Excel model bez opravdanja, već na metodu koja će biti u skladu s onom koja će se kasnije utvrditi delegiranim aktom. Vidi o tome i kako utvrditi udio otpada u taljenju i kako dokazati CO2 emisije po toni čelika.

Metoda proizlazi iz izvršnih pravila specifičnih za skupinu proizvoda

Članci 5 do 7 ESPR određuju da se zahtjevi razrađuju po skupini proizvoda, a članak 39 se na to nadovezuje determining da se i odgovarajuća metoda mjerenja utvrđuje po skupini proizvoda — ne generički za sve proizvode istovremeno. Za trgovca čelikom ili poduzeće za izgradnju, to znači da metoda utvrđena za, primjerice, namještaj ili elektroniku ne može se bez promjene primjenjivati na polufabrikate od željeza i čelika. Čeka se vlastita razrada za ovu skupinu proizvoda, a dok se to ne dogodi, ne postoji zakonski propisana metoda izračunavanja na koju se može osloniti.

Postojeće norme mogu poslužiti kao osnova, ali nisu automatski ESPR metoda

Mnoga poduzeća već rade s normama kao što su EN norme za vrste čelika ili s izračunima CO2 prema postojećim dogovorima u sektoru. Članak 39 ostavlja prostora za povezivanje s priznatim normama, ali do toga će doći s sigurnošću tek kada delegirani akt upućuje na specifičnu normu ili metodu testiranja. Za poduzeće koje već radi s certifikatom prema EN 10204, razumno je pregledati kako se taj certifikat odnosi prema budućem dokumentu — vidi kako se certifikat ispitivanja 3.1 odnosi prema produktnom pasportuTaj certifikat sada već nešto dokazuje, ali nije sigurno je li on pokrivanja istu metodu koju će kasnije biti traženo za dokument.

Metoda mora biti provjerljiva za treće strane

Ponavljajući element u članku 39 jest da korištena metoda omogućava mogućnost provjere: vrijednost u dokumentu mora biti praćiva do načina na koji je određena. Za poduzeće ovog opsega to znači da se ne bilježi samo rezultat (broj), već i kako je taj broj nastao: koji mjerni pribor, koji uzorak, koja formula za izračunavanje. Tko mora provjeriti tko smije vidjeti te osnovne podatke, čita više o tome kod tome tko smije vidjeti koje podatke iz produktnog putovnice.

Gdje se stvari krešu u praksi

Prva situacija koja se često pojavljuje: poduzeće koristi internu metodu izračunavanja za CO2 emisije koja je razvijena za drugi cilj (primjerice izvještaj kupcu) i primjenjuje tu metodu jednoznačno na dokument bez provjere je li u skladu s onom koju će ESPR metoda kasnije zahtijevati.

Druga: dobavljač legura isporučuje vrijednosti bez navedbe koja je metoda testiranja korištena, pa primatelj dobiva broj koji se ne može pratiti. To se tiče i pitanja koje legirne elemente treba navesti — navedeni postotak bez metode je teško provjerljiv.

Treća situacija: poduzeće miješa normu s kojom je vrsta čelika označena s metodom s kojom je utvrđena vrijednost učinka (kao što je reciklabilnost). To su dvije različite stvari — norma nešto govori o vrsti čelika, metoda nešto govori o tome kako je svojstvo izmjereno. Tko želi to razlikovati, može to usporediti s kako se vrsta čelika i norma utvrđuju naspram kako se reciklabilnost dokazuje.

Četvrta: poduzeće ne čeka konačnu metodu i već objavljuje vrijednosti na temelju pretpostavke, bez da se ta pretpostavka čini vidljivo kao takva. Čim se pojavi delegirana uredba, to može dovesti do potrebne prilagodbe već objavljenih putovnica.

Peta: poduzeće pretpostavlja da je metoda mjerenja za putovnicu ista kao metoda koja se koristi za izvještavanje o CBAM-u. Oba propisa imaju vlastite definicije i načine izračunavanja; tko želi to usporediti, više o tom drugom propisu pronalazi u što CBAM znači za uvoz čelika.

Što možete zabilježiti

• Pregled koje vrijednosti se već mjere ili izračunavaju, i prema kojoj metodi se to odvija (interni protokol, norma, certifikat).
• Navedba izvora pri svakoj vrijednosti: koje izvještavanje o testiranju, koji uzorak, koja formula izračunavanja leži u osnovi.
• Napomena pri svakoj vrijednosti koja još nije utvrđena prema uspostavljenoj ESPR-metodi, kako bi ova bila kasnije lako pronađena i prilagođena.
• Dopisivanje s dobavljačima o metodi s kojom su oni odredili svoje vrijednosti (na primjer postotke legure ili udjel otpada).
• Usporedba između postojećih certifikata (kao što su certifikati inspekcije 3.1) i podataka koje će putovnica uskoro tražiti, tako da je jasno koji je dio već pokriven i koji dio nedostaje.
• Dnevnik izmjena u metodama mjerenja, kako bi se pri kasnijoj kontroli znalo koja je metoda korištena u kojem trenutku.